Tumačenje snova ili tumač snova objašnjava značenje i traži logični smisao u snovima. Tumačenje snova je jako stara praksa i spominje se još u Starom zavjetu, gdje je Josip tumačio faraonove snove o sedam debelih i mršavih krava. Dar tumačenja snova je imao i prorok Danijel, koji je tvrdio da snovima “Bog s neba otkriva svoje tajne”.
Arhetipsko tumačenje snova
Tvorac arhetipske metode tumačenja je Carl Gustav Jung. Jungova metodologija se uvelike razlikuje od Freudove. Ona je također psihodinamička metoda, ali nesvjesne materijale ne reducira na njihove osnovne nagone, nego protok nesvjesnog dovodi do opće razumljivosti s obzirom na njegov cilj. Taj cilj je u analitičkoj psihologiji izražen kroz proces individuacije.
Psihodinamično tumačenje snova
Psihodinamičnu metodu tumačenja snova stvorio je Sigmund Freud. Glavna značajka ovakvog tumačenja nesvjesnih materijala (snova) sastoji se od njihove redukcije na neke od osnovnih nagona, s tim da kao glavni psihodinamički pokretač u pozadini svega stoji nagon seksualnosti.
Prema Freudu, sanjanje ima tri funkcije: snovi predstavljaju stražare spavanja, omogućavaju zadovoljenje žudnji i ispunjenje želja te služe poput sigurnosnih ventila preko kojih se oslobađamo nesvjesne napetosti u prerušenom obliku. Zahvaljujući snovima, otpuštamo napetost i spavamo bez prekida i bez javljanja anksioznosti.
Freudov učenik Alfred Adler prihvatio je takvu reduktivnu metodologiju tumačenja snova, ali s razlikom u tome što on najvažnijim psihodinamičkim pokretačem smatra nagon za moći. Psihoterapija zasnovana na reduktivnoj metodologiji pokazala je uspjeh u liječenju neuroza koje su zaista bile bazirane na pretjeranoj volji za moći ili na seksualnim devijacijama. S druge strane, pokazala se krajnje neučinkovitom u slučajevima neuroza baziranih na stanju životnog besmisla kod inteligentnijih ljudi.